Kriptiranje podataka, zaštita podataka, enkripcija danas postaje sastavni dio naše svakodnevnice. Jednostavno želimo biti sigurni da su naši podaci samo naši i da mi odlučujemo kome ih želimo pokazati. Danas postoje odlični i brzi algoritmi koji nam osiguravaju da zaštitimo svoju privatnost na brz i učinkovit način. Postoje mnoga razvijena rješenja koja omoguavaju kriptiranje file-ova, foldera, particija, sustava, cloud-a itd… Mnogi sustavi se toliko dobro integriraju u korisničku okolinu da su gotovo neprimjetni u korištenju. A opet ako Vaši podaci završe gdje ne želite, i dalje će biti samo vaši, nečitljivi i neuporabljivi. Primjerice, ako ste imali kvalitetno podešenu kriptaciju hard diska (ili SSD diska) notebooka, i isti ste izgubili, podaci su apsolutno nedostupni novom “vlasniku”. Vaša privatnost je zaštićena. Korisnici se često odlučuju za korištenje alata koji kriptiraju cijelu particiju diska, i štite sve što je gore. Neka od dobrih rješenja su: – BitLocker (danas dio Microsoft Windows sustava, koji uključujemo po želji) – McAfee Drive Encryption – VeraCrypt … i mnogi drugi manje ili više poznati sustavi. Dok sve funkcionira, ako je korektno podešeno, nemate nikakvih problema i korisničko iskustvo je identično kao da koristite i bilo koji standardni sustav. No, da li je uvijek tako? Što ako se dogodi: – problem sa hard diskom, ili SSD diskom, pa makar to bila i najmanja nepravilnost – greška u programskom sustavu – zaboravili smo šifru za pristup – ili bilo što drugo… Tu stvari postaju malo kompleksnije. Da bi razlučili o čemu se točno radi, treba znati da uglavnom svi programi koji kriptiraju particije (diskove), to rade na način da vaš diskovni prostor pretvore u jednu ogromnu datoteku nad kojom program ima nadležnost i sve što tamo upisuje i iščtiva ide preko istog (uz ptovrdjenu autorizaciju). Bilo kakvo oštećenje te velike datoteke (spremišta) bit će uglavnom proglašeno neautoriziranim pristupom te ako imate “ključ” za otključavanje iste teško ćete doći do svojih podataka. Ako vam je fragmentoranost diska velika i tijekom preslagivanja sektora ako je disk napravio bilo kakvu grešku, ta datoteka je opet uništena. Programi imaju različite opcije “Popravka” i “Revitalizacije” tih svojih “spremišta”, ali uglavnom to se svodi na nemogućnost dolaska do izvornih podataka. Kod pokvarenih HDD i SSD diskova kad je potrebno spašavanje podataka, rezultat spašavanja mora biti vrlo visokog postotka (preko 97%) kako bi dali šansu da uz originalni ključ ponovo dekriptiramo korisničke podatke. Upravo zbog ovog rizika, da podakte “zaključate” i sami od sebe, ili da u slučaju greške opet ostanete bez podataka, dobro odvagnite da li Vam treba kriptiranje podataka HDDa ili SSDa. Imajte ovo na umu ako se odlučite za kriptaciju. Zbog svega navedenog stručnjaci predlažu jedno hibridno rješenje. Postoje programi (VeraCrypt i sl.) koji mogu kriptirati samo jedan folder, u koji onda spremate sve što Vam je bitno i nije za tuđe oči. Takodjer isti mogu kriptirati i Vaš sadržaj na GoogleDrive i Dropbox sustavima. Kriptiranje podataka? Da, ali uz oprez, i dobro čuvajte Vaše privatne ključeve za “oporavak”.
Primjedbe
Objavi komentar